Na mjestu današnjeg Orešca nalazilo se, prema I. Kukuljević-Sakcinskom, rimsko naselje Bolentio smješteno na važnoj rimskoj prometnici (Poetovio-Mursa). To se naselje u Tabuli Peutingeriani spominje kao Bolentio, a u drugome izvoru s kraja 4. st. (Itinerarium Hierosolimytanum) kao „mutatio Bolenta“. Prvi nalaz iz Orešca potječe još iz 1913. kada su pronađeni brončani okovi rimskih kola, a prva arheološka istraživanja obavljena su 80-ih godina 20. st. u suradnji Arheološkog muzeja u Zagrebu i Gradskog muzeja Virovitica, u kojima su pronađeni ostaci groblja i arhitekture s mozaicima. Tijekom 2004. i 2006. arheološka istraživanja provodio je Gradski muzej Virovitica kojom prigodom je pronađena arhitektura s hipokaustom. Osim iskopavanja, u više su navrata provedeni terenski pregledi nakon kojih je lokalitet stavljen pod zaštitu.
Probnim arheološkim iskopavanjima ustanovljen je stambeni dio naselja i groblje, a arheološki nalazi datiraju lokalitet od 1.do 4.st. Zbirke Radijevac, a također i zbirke Vinceka i Lukinić svjedoče o vrijednim nalazima koja su zahvaljujući prometnicama pratili tadašnja rimska dostignuća diljem Carstva.
Rimsko naselje pronađeno je i na lokalitetu Rječina u Gaćištu, a tragovi rimske ceste osim u Orešcu, u vidu rasutoga šljunka pronalaze se u Naudovcu i Suhopolju. Magistralna cesta iz rimskoga vremena rijetka je i vrijedna ostavština minuloga vremena i neophodno ju je istražiti i zaštititi. Padom Rimskoga Carstva 476.g., nastupa vrijeme barbarskih pohoda koji su ostavili trag u Orešcu. Razdoblju karolinga u ovom dijelu Slavonije svjedoče pronalasci avarskoga mača i koplja (kraj 8. i poč. 9.st.), rijetki nalazi pronađeni u rječici Dabrovici u Suhopoljskoj Borovi koji su navijestili dolazak Slavena i Avara na ove prostore, a u 7. stoljeću dolazak Hrvata i stvaranje starohrvatske države.
Na lokalitetu Napast u Suhopolju, koje se nalazilo na trasi brze ceste za Slatinu, na zaštitnom iskopavanju pronađeno je naselje latenske kulture koje nastavlja živjeti u ranom srednjem vijeku (10.stoljeće). Zanimljiva peć za kuhanje i grijanje pronađena je prilikom iskopavanja srednjovjekovne nastambe.Također, u tom razdoblju, u kontinentalnom dijelu Hrvatske susrećemo nalaze koji potječu iz skeletnih grobova u Zvonimirovu, a pripadaju bjelobrdskoj kulturi 11.-13.stoljeća.
Proces feudalizacije u razvijenom i kasnom srednjem vijeku (11.-15.st) te sve veći utjecaj crkve nije zaobišao ni suhopoljsko područje. Iz toga razdoblja potječe lokalitet Kliškovac ili Turski grad u Suhopolju čiji naziv upućuje na postojanje crkve. Sustavnim iskopavanjem to je potvrđeno pronalaskom pripadajućega groblja, kako je i bio običaj onoga vremena.
Vrijeme razvijenoga i kasnoga srednjega vijeka, vrijeme je pojačane gradnje utvrda, zbog sve veće prijetnje od turske najezde.U nizini utvrđuju se s opkopima ispunjenim vodom, a u brdovitom kraju, na obroncima Bilogore grade se visinske utvrde. Arheološki pokazatelji govore nam o srednjovjekovnim utvrdama u šumskom predjelu Bilogore, u Budanici, u Maloj Trapinskoj, dok nazivi Turski grad u Suhopoljskoj Borovi i lokaliteti na isturenim položajima u Pčeliću i u Pepelanama tek treba ispitati i potom uvrstiti na arheološku kartu.
