Razdoblje između dva svjetska rata donosi velike promjene i pomake u pozitivnom smislu u svim sferama ljudskog života. One su se osjetile i u Suhopolju. Neposredno nakon prvog svjetskog rata, a u skladu s općim društvenim promjenama posvećuje se veća pažnja prosvjećivanju naroda. Započelo se od osnovnog prava svakog čovjeka, na zdravlje. U sveobuhvatni program promicanja zdravstveno ispravnih navika, a sve u cilju sprečavanja zaraznih bolesti uključilo se osim Ministarstva narodnog zdravlja i Ministarstvo prosvjete, a u praksi se naročito istakla Škola narodnog zdravlja. Organizirani su domaćinski tečajevi u gradovima i većim selima, a težište edukacije je bio na ženama, kao suprugama i majkama. Tečaj je osim kuhanja obuhvaćao sve aktivnosti žene unutar obitelji. Žena se edukacijom pripremala za pravilnu i zdravu ishranu, ali i na usvajanje higijenskih navika, snalaženje u prepoznavanju bolesti i njezi bolesnika. Sve u cilju prihvaćanja ispravnog stava prema hrani i vođenja domaćinstva. Tečaj, iako zahtjevan, ali dobro organiziran bio je dobro posjećen. Nagovještaj novog doba nije mogao spriječiti otpor onih koji su zagovarali tradicionalni način života. Uglavnom su to bile svekrve, u zajedničkom domaćinstvu. Model rada tečaja s malim grupama s teoretskim i praktičnim dijelom preuzet je od Sestara pomoćnica koje su tridesetih godina 20. stoljeća djelovale u Zagrebu. Zanimljivi su arhivski izvještaji i obračuni higijensko- domaćinskih tečajeva koji u detalje opisuju način i mjesto rada, podjelu poslova, ocjene te tako donose primjer savršene organizacije.
50-tih godina 20-stoljeća održavao se domaćinski tečaj kuhanja i u Suhopolju, u organizaciji AFŽ-a (antifašističko vijeće žena).Tečajevi su se održavali u zimi, u večernjim satima u jednoj od prostorija tadašnjeg Zadružnog doma. Voditeljica tečaja je bila Valerija Duić (rođena Ščotka) i Olga Pećušak (za slastice). Gđa Olga je završila domaćinsku školu, pa je Suhopoljčani osim po podukama iz kuharstva, pamte osobito po tečaju ručnog rada. Na taj tečaj je bio veliki odaziv. Obično su iste polaznice pohađale oba tečaja. Gđa Valerija (Valika) je imala bogato iskustvo u kuhanju stekavši ga od ženskog dijela obitelji Ščotka-Winter u kojoj je rođena, te dobru volju da naučeno prenese i drugima. Sačuvane su fotografije polaznica, s obaveznim bijelim pregačama, gdje se može zapaziti vedra i vesela atmosfera . Iz sjećanja Suhopoljčana saznajemo da su namirnice donosile same, također i posuđe, a peć i ogrjev je osigurala općina, kao i prostor. Na kraju tečaja su pisani recepti a skuhano se pojelo. Sačuvano je samo nekoliko primjeraka pripreme za tečaj u bilježnici gđe Duić i stare fotografije gdje se mogu prepoznati polaznice iz obitelji Goričanac, Hrenek, Seitz, Stošić, Platek i dr. Polaznice su osim o kuhanju, učile i o spremanju zimnice, vođenju domaćinstva i sl.
Danas s porastom bolesti izazvanih nepravilnom prehranom i nekretanjem, ukazuje se potreba ponovnih edukacija. Ako želimo pun uspjeh, samo trebamo osuvremeniti već prokušani model iz prošlosti.
Literatura:
Željko Dugac, Alen Ružić, Tečajevi o pripremi zdrave hrane u međuratnoj Hrvatskoj, Iz povijesti medicine i farmacije, Medicus 2016; 25(2): 257-261.
Kazivači: Melita Götzel, Zlata Saraga
Zapisala : SILVIJA SALAJIĆ, veljača 2019.
1. Domaćinski tečaj kuhanja.pdf